29.avgust
Bronislava - redovnica
Mučeništvo svetega Janeza Krstnika (PREVOD SLEDI V KRATKEM!)
»17 Herod sam je poslal po Janeza in ga prijel ter v ječi vklenil zaradi Herodiade, žene svojega brata Filipa, ker se je z njo oženil. 18 Janez je namreč govoril Herodu: »Ne smeš imeti bratove žene!« 19 Herodiada ga je sovražila in ga hotela umoriti, a ga ni mogla. 20 Herod pa se je bal Janeza, ker je vedel, da je pravičen in svet mož, in ga je ščitil. Kadar ga je slišal, je bil v veliki zadregi, vendar ga je rad poslušal. 21 Prišla pa je priložnost, ko je Herod za svoj rojstni dan priredil gostijo svojim velikašem, častnikom in galilejskim prvakom. 22 Vstopila je Herodiadina hči in zaplesala. Herodu in tem, ki so bili z njim pri mizi, je bila všeč in kralj je rekel deklici: »Prôsi me, kar koli hočeš, in ti bom dal.« 23 Celo prisegel ji je vneto: »Kar koli me poprosiš, ti bom dal, vse do polovice svojega kraljestva.« 24 Šla je ven in dejala svoji materi: »Za kaj naj prosim?« Ta pa je rekla: »Za glavo Janeza Krstnika.« 25 In urno je vstopila h kralju in ga prosila: »Hočem, da mi nemudoma daš na pladnju glavo Janeza Krstnika.« 26 Kralj se je zelo užalostil, vendar ji zaradi prisege, ki jo je izrekel vpričo gostov, ni hotel odreči. 27 Takoj je poslal po rablja in ukazal, naj prinese njegovo glavo. Ta je šel in ga v ječi obglavil. 28 Prinesel je na pladnju njegovo glavo in jo dal deklici, deklica pa jo je dala materi. 29 Ko so to slišali Janezovi učenci, so prišli, vzeli njegovo truplo in ga položili v grob.« (Mk 6,17-29).
Taj izvještaj sv. Marka o umorstvu Ivana Krstitelja u jednom svom govoru ovako komentira glasoviti Ivan Gerecht, poznatiji kao Lansperg, kartuzijanac, o kojem smo opširnije pisali 11. kolovoza.
»Kristova je smrt na početku nebrojenog mnoštva vjernika. Snagom samoga Gospodina Isusa, a zahvaljujući njegovoj dobroti, dragocjena je smrt njegovih mučenika i svetaca porodila veliko mnoštvo kršćana. Doista, kršćansku vjeru nije moglo uništiti progonstvo tirana ni neopravdano mučenje nevinih: štoviše, ona je svaki put iz toga proizlazila ojačana.
Za to imamo primjer u svetom Ivanu, koji je krstio Krista, a čije sveto mučeništvo svetkujemo danas. Herod, taj nevjerni kralj, vjernošću svojoj zakletvi, htio je iz pamćenja ljudi izbrisati posve spomen na Ivana. A kad tamo, Ivan ne samo da nije bio uništen, već na tisuće ljudi, zapaljeni njegovim primjerom, s radošću idu u smrt za pravdu i istinu. I tako što god ga je većom sramotom tiranin pokušavao prekriti, to ga je u stvari učinio slavnijim. Koji kršćanin, vrijedan toga imena, ne časti danas Ivana, onoga koji je krstio Gospodina? Posvuda u svijetu kršćani slave njegovu uspomenu, sva ga pokoljenja nazivaju blaženim, a njegove kreposti svojim miomirisom ispunjaju Crkvu.
Ivan nije živio za samoga sebe i nije umro za samoga sebe. Koliko je ljudi, obremenjenih grijehom, njegov tvrdi i strogi život doveo do obraćenja? Koliko je ljudi njegova nezaslužena smrt ohrabrila u podnošenju kušnja? A mi, odakle nama danas dolazi prilika da vjerno zahvalimo Bogu, ako ne od uspomene sv. Ivana, koji je bio ubijen za pravdu, a to znači za Krista?
Da, Ivan Krstitelj žrtvovao je od svega srca svoj život ovdje dolje iz ljubavi prema Kristu; on je radije prezreo naloge tiranina nego Božje. Taj nas primjer poučava da nam ništa ne smije biti draže od volje Božje. Ugađati ljudima ne služi velikoj stvari; štoviše, to često veoma škodi. A vrijeđanje Boga ne može ne dovoditi do velikih nedaća. Stoga, sa svim Božjim prijateljima, umrimo svojim grijesima i nagnućima, prezrimo svoje izopačeno samoljublje te dajmo da u nama raste žarka Kristova ljubav…!«
Prema Rimskom martirologiju današnji je datum izabran za proslavu mučeništva ili glavosijeka sv. Ivana Krstitelja, jer je na današnji dan po drugi put pronađena časna njegova glava. Ta je glava kasnije bila prenesena u Rim, gdje se s velikim poštovanjem čuva u crkvi Sv. Silvestra ad Campum Martium. Osim sv. Marka, mučeništvo sv. Ivana opisuje sv. Matej i sv. Luka. Ti opisi idu u red najdramatičnijih scena Novoga zavjeta.
Veliki je Augustin, koga smo jučer slavili, ovim riječima komentirao taj događaj: »Tek što sam pročitao Evanđelje, pred našim se očima ukazao okrutan prizor: glava sv. Ivana na pladnju, prokleti nalog pun okrutnosti, jer se nije mogla podnositi istina. Jedna djevojka pleše, a jedna se mati odmara; usred bestidnosti i uživanja jedne gozbe drsko se stvara i izvodi bezbožna zavjera. I tako se na Ivanu ispunila riječ, koju je sam unaprijed rekao: 'On mora rasti, a ja se umanjivati. On je, uistinu, bio umanjen kad mu je bila odrubljena glava; a Krist je porastao na križu.«
Zanimljivo je da je i židovski povjesničar Josip Flavije oko g. 90. dao o Ivanu Krstitelju ovako divno svjedočanstvo: »Herod je, naime, dao pogubiti toga Ivana, zvanoga Krstitelj, jer je bio dobar čovjek i Židove poticao na nastojanje oko kreposti, zapovijedajući im da se među sobom vladaju pravedno a prema Bogu pobožno i tako se očiste.« Osim toga, on točno navodi da je Ivan bio zatvoren u tvrđavi Meheront, današnji Mukawer, a razlog je uhićenja ležao u »strahu da toliki ugled toga čovjeka ne bi njegove podanike naveo na otpad«. U takvom su postupku svi tirani jednaki, i stari i novi. Njima uvijek smetaju oni koji se boje više Boga nego ljudi, koji ljube pravdu, a mrze bezakonje, pogotovo ako još hrabrošću Ivana Krstitelja otvoreno žigošu zločin i nepravdu.
Vir
Sabina - mučenka
Zavetnica bazilike Sv. Sabina, gospodinj, otrok, proti krvavenju in proti dežju
Atributi: palma, knjiga in krona.
Imena: Sabina, Savina, Savka, Savin, Sabin, Bina, Sabo, Sabe, ...
Sabina, se je rodila v 1. stoletju v Rimu. Po legendi je bila premožna in ugledna poganska vdova, ki naj bi jo h krščanski veri spreobrnila ena izmed njenih suženj, Serafina. Z njo je ponoči hodila v rimske katakombe, kjer so se kristjani srečevali pri bogoslužju. Ko so Serafino ujeli in jo pretepli do smrti, je Sabina izgubila voljo do življenja. Avgusta leta 120 so jo ujeli in jo mučili, na koncu pa so jo se obglavili. Največkrat je upodobljena kot mlajša mučenka. Umetniki so pogosto prikazali tudi njeno mučeništvo. Je tudi zavetnica bazilike S. Sabina v Rimu, ki jo je dal zgraditi Peter Ilirski leta 425.
Sv. Sabina goduje 29. avgusta.
Vir